Prvo poglavlje Zakon i njegovo djelovanje

Svijet, i sve u njemu, je čovjekova uvjetovana svijest objektivizirana. Svijest je uzrok kao i substanca cijelog svijeta. Stoga moramo preokrenuti svijest ako želimo otkriti tajnu stvaranja. Poznavanje zakona svijesti i metode primjena ovog zakona omogućuje nam da ostvarimo sve što želimo životu. Naoružani radnim poznavanjem ovog zakona, možemo graditi i održavati idealan svijet. Svijest je jedna i jedina stvarnost, ne figurativno nego stvano.

Ova se stvarnost, radi jasnoće, može usporediti s rijekom koja je podijeljena na dva dijela, svjest i podsvijest. Kako bi inteligentno djelovali zakonom o svijesti, potrebno je razumjeti odnos između svijesti i podsvijesti.

Svjesno je osobno i selektivna; podsvijest je neosobna i neselektivna.

Svjesno je područje učinka; podsvijest je područje uzroka. Ova dva aspekta su muške i ženske podjele svijesti. Svjesno je muški; podsvijest je ženska.

Svjesnost generira ideje i utiskuje te ideje na podsvijest; podsvijest prima ideje i daje oblik i izraz prema njima.

Po ovom zakonu – ideja se prvo osmisli, a zatim se upečati u podsvijesti – SVE evoluira iz svijesti; bez ovog slijeda nema ničega napravljenog da je napravljeno. Svijest daje pečat podsvijesti, dok podsvijest izražava sve što je utisnuto u nju. Podsvijest ne stvara ideje, već prihvaća kao istinite one za koje svjesni um smatra da su istinite i, na neki način samo sebi poznato, objektivizira prihvaćene ideje. Stoga, kroz svoju moć zamišljanja i osjećanja čovjek ima kontrolu nad stvaranjem. Kontrola podsvijesti ostvaruje se kontrolom svojih ideja i osjećaja.

Mehanizam stvaranja skriven je u samoj dubini podsvijest, ženski aspekt ili utroba kreacije. Podsvijest nadilazi razum i neovisna je o indukciji. Promišlja osjećaj kao činjenicu koja postoji u sebi i na ovoj pretpostavci nastavlja davati joj izricaj. Taj kreativni proces počinje idejom i njegov ciklus teče svojim tijekom kao osjećaj i završava željom za djelovanjem. Ideje se utiskuju u podsvijest putem osjećajnog medija.

Nijedna ideja se ne može utisnuti u podsvijest dok se ne osjeti, ali jednom osjecena – bilo dobro, loše ili ravnodušno – ona se mora izraziti. Osjećaj je jedan i jedini medij kroz koji se ideje prenose prenijeti u podsvijest. Stoga, čovjek koji ne kontrolira svoje osjećaje može lako impresionirati podsvijest nepoželjnim stanjima. Kontrola osjećaja ne znači obuzdavanje ili potiskivanje vašeg osjećaja, već nego discipliniranje sebe da zamišljamo samo takve osjećaje koji doprinose našoj sreći. Kontrola svojih osjećaja važna je za pun i sretan život. Nikada nemojmo gajiti nepoželjan osjećaj, niti razmišljati suosjećajno o krivom u bilo kojem obliku. Nemojmo se zadržavati na nesavršenost sebe ili drugih. Učiniti to znači impresionirati podsvijesti s tim ograničenjima. Ono što ne želimo da je učinjeno nama, nemojmo osjećati da  je učinjeno nama  ili nekom drugom. Ovo je cijeli zakon punog i sretnog života. Sve ostalo su komentari. Svaki osjećaj ostavlja podsvjesni dojam i, osim ako nije suprotstavljeni snažnijim osjećajem suprotne prirode, mora biti izražen. Dominantan  osjećaj je onaj koji je izražen. Zdrav sam JE  jači osjećaj nego  biti ću zdrav. Osjećati da ću biti znači priznati da nisam; Ja jesam jači je nego što nisam. Ono što osjećamo da jeste uvijek dominira nad onim što osjećamo da bismo voljeti biti; dakle, da bi se ostvarila, želja se mora osjećati kao stanje to je prije nego stanje koje jos nije. Osjet prethodi očitovanju i temelj je na kojemu sva manifestacija miruje. Pazimo na svoje raspoloženje i osjećaje, jer postoji neprekinuta veza između naših osjećaja i našeg vidljivog svijeta. Naše tijelo je emocionalni filter i nosi nepogrešive oznake naših prevladavajućih emocija. Emotivne smetnje, osobito potisnute emocije, uzroci su svih bolesti. Intenzivno osjećati nepravdu bez izražavanja ili izražavanje tog osjećaja početak je bolesti – bolesti – u i tijelu i u okolini. Nemojmo gajiti osjećaj žaljenja ili neuspjeha zbog frustracije ili odvojenosti od naših objektivnih rezultata u bolesti. Razmišljajmo s osjećajem samo o stanju koje želimo ostvariti. Osjećajući se stvarnost države koja traži i živi i djeluje po tom uvjerenju je put svih prividnih čuda. Sve promjene izraza su uzrokovane promjenom osjećaja. Promjena osjećaja je  promjena sudbine. Svo stvaranje događa su u domeni podsvijesti. Ono što, dakle, moramo steći je reflektirajuća kontrola djelovanja podsvijesti, odnosno kontrole naših ideja i osjećaja.

Slučaj ili nesreća nisu odgovorni za ono sto nam se događa , niti je predodređena sudbina autor našeg bogatstva ili nesreće. Naši podsvjesni dojmovi određuju uvjete našeg svijeta. Podsvijest nije selektivna; ona je bezlična i ne poštuje osobe [Djela 10,34; Rimljanima 2,11]. Podsvijest se ne bavi našom istinom ili lažnošću osjećaaj. Uvijek prihvaća kao istinito ono što osjećamo da je istina. Osjećaj je pristanak podsvijesti na istinu onoga što se proglašava istinitim. Zbog ove kvalitete podsvijesti čovjeku nije  ništa nemoguće. Što god čovjekov um može zamisliti i osjetiti kao istinito, podsvijest može i mora objektivizirati. Naši osjećaji stvaraju obrazac iz kojeg je naš svijet oblikovan, a promjena osjećaja je promjena obrasca. Podsvijest nikada ne propušta izraziti ono što je u nju bilo impresionirano. U trenutku kada dobije dojam, počinje razrađivati način njegovog izražavanja. Prihvaća osjećaj koji mu je utisnut, naš osjećaj, kao činjenica koja postoji u sebi i odmah se postavlja o stvaranju točne sličnosti u vanjskom ili objektivnom svijetu tog osjećaja. Podsvijest nikada ne mijenja prihvaćena uvjerenja čovjeka. Utiskuje ih do posljednjeg detalja bez obzira jesu li ili ne blagotvorni.  Da bismo impresionirali podsvijest poželjnim stanjem, moramo pretpostaviti osjećaj  da  se već ostvarila ta želja.   Kada definiramo svoj cilj, moramo biti samo zabrinuti tim ciljem. Način izražavanja ili poteškoće koje su uključene ne smijemo uzeti u obzir. Misliti osjećajno na bilo koje stanje utiskuje ga u podsvijest. Stoga, ako se zadržimo na poteškoćama, preprekama ili kašnjenju, podsvijesti, po svoju vrlo neselektivnu prirodu, prihvaća osjećaj poteškoća i prepreke kao naš zahtjev i nastavlja ih proizvoditi u našem vanjskom svijetu.

Podsvijest je utroba kreacije. Prima ideju k sebi kroz  čovjekove osjećaje . Nikada ne mijenja primljenu ideju , nego joj uvijek daje oblik.  Osjećati  stanje kao beznadno ili nemoguće znači impresionirati podsvijesti s idejom neuspjeha. Iako podsvijest vjerno služi čovjeku, ne smije se zaključiti da je odnos sluge prema gospodaru kakav je bio davno zamišljen. Drevni proroci su ga nazivali robom i slugom čovjeka. Sveti Pavao ju je personificirao kao "ženu" i rekao: “Žena treba biti podložna muškarcu u svemu” (Efežanima 5:24; također, 1. Korinćani 14:34, Efežani 5:22, Kološanima 3:18, 1. Petrova 3:1]. Podsvijest doista služi čovjeku i vjerno daje oblik prema njegovim osjećajima. Međutim, podsvijest ima izrazito odbojnost prema prisili i odgovara na uvjeravanje, a ne na naredbu; posljedično, više nalikuje voljenoj ženi nego sluzi.  “Muž je zenina  glava”, Efežani 5 [:23], možda i nije istina za muškarca i ženu u njihovom ovozemaljskom odnosu, ali je istina za svijest i podsvijest, ili muške i ženske aspekte svijesti. Tajna na koju se Pavao osvrnuo kad je napisao: “Ovo je velika misterija [5:32]... Tko voli svoju ženu voli sebe [5:28]... I njih dvoje bit će jedno tijelo [5:31]“, jest jednostavno misterij svijesti. Svijest je zapravo jedna i nepodijeljeno, ali čini se da je zbog stvaranja podijeljeno na dva. Svjesni (objektivni) ili muški aspekt uistinu je glava i dominira podsvjesnim (subjektivnim) ili ženskim aspektom. Međutim, ovo vodstvo nije ono tiranina, već ljubavnika.

Dakle, pretpostavljajući osjećaj koji bi bio naš da smo već  u posjedu našeg cilja, podsvijest se pokreće na izgradnju točne sličnost naše pretpostavke. Naše želje nisu podsvjesno prihvaćene sve dok ih ne pretpostavimo osjećaj njihove stvarnosti, jer samo kroz osjećaj ideja podsvjesno jeprihvaćena i samo kroz ovu podsvijest prihvaćanje je  izraženo. Lakše je svoj osjećaj pripisati događajima u svijetu nego priznati da dogadjaji u svijetu odražavaju naš osjećaj. Međutim, vječna je istina da izvana zrcali iznutra. “Kako iznutra, tako i izvan” ["Kako gore, tako dolje; kako dolje, tako gore; kako iznutra, tako i izvana; kako izvana, tako i unutar", "Korespondencija", drugi od Sedam načela Hermesa Trismegista].  “Čovjek ne može primiti ništa ako mu nije dano s neba” [Ivan 3,27] i "Kraljevstvo je nebesko u vama" [Luka 17:21]. Ništa ne dolazi izvana; sve stvari dolaze iznutra – iz podsvijesti. Nemoguće nam je vidjeti bilo sto osim sadržaja naše svijesti. Naš svijet JE u svakom detalju naša svijest objektivizirana. Objektivna stanja svjedoče o podsvijesnim dojmovima. Promjena dojma rezultira promjenom izraza. Podsvijest prihvaća kao istinito ono što osjećamo kao istinito, i jer stvaranje je rezultat podsvjesnih dojmova, mi, po našim osjećajim, odredjujmo stvaranje. Mi ste već ono što želiMO biti, a to odbijamo vjerovati kao jedinii razlog zašto to ne vidimo. Tražiti izvana ono što ne osjećamo da jeste, znači uzalud tražiti, jer nikada ne nalazimo ono što želimo; nalazimo samo ono što jesmo. Ukratko, izražavamo i imamo samo ono što smo svjesni biti ili posjedovati. “Daje se onome tko ima” (Matej 13:12; 25:29; Marko 4:25; Luka 8:18; 19:26]. Negiranje dokaza osjetila i prisvajanja osjećaja ispunjene želje je put do ostvarenja nasih želja. Ovladavanje samokontrolom svojih misli i osjećaja je naše najviše postignuce.

Međutim, dok se ne postigne savršena samokontrola, tako da se, usprkos pojavljivanja, osjećamo sve ono što želimo osjetiti, koristimo san i molitvu da nam pomogne da ostvarimo željena stanja. To su dva ulaza u podsvijest.